Dijalozi, 08.03.2003.

Doba Krista ili doba Šive

Shifu Damir: Možemo li večeras poželjeti i sretan 8. mart, svim onim damama koje su se borile za duhovnost?

Majstor Ananda: Bezuspješno, ha, ha, umjesto da su uživale, having fun, taking it easy…

D: Valjda se ne kaju.

A: Nitko se ne kaje za neuspjehe. Nego žali. I nikad ništa nije izgubljeno, sve to ostaje zabilježeno, sve će se to jednom platiti (smijeh) i slične iluzije. Svaki vrijedan pokušaj je vrijedan, da primijenimo "bušizam".

D: Ako je vrijedan. Dobro je ako je dobro, što kaže Bush.

A: Što je možda dobro, a možda i nije dobro.

D: Ako se smatra da je dobro, a dobro je, onda je dobro.

(smijeh)

A: Što je dobro? Je li ponekad zlo dobro?

D: Je.

A: Kako je onda dobro dobro ako je ponekad zlo dobro? Je li onda i zlo dobro ili je samo dobro dobro?

Da li je zlo ponekad dobro? Kako zlo može biti dobro? I je li dobro uvijek dobro? Ili dobro nije uvijek dobro? Da li se dobro uvijek čini kao dobro? Ili se dobro ponekad čini kao zlo? Jesu li to sofizmi, jesu li to paradoksi? Što Damir misli, može li dobro biti zlo, može li zlo biti dobro?

D: Može li zlo biti dobro, ako je kao neka pegla, da izravna, kao equaliser?

A: Jasno da je zlo dobro. Kako bismo mogli sada svijetu objasniti da je zlo neophodno? Da je stoga zlo dobro?

D: A da je Bush samo instrument da se to izravna?

A: Da, sasvim OK. Svijetu prihvatljiv, nebitan ali prikladan, sasvim prikladan za provođenje ne namjeravanog, nego za aktualiziranje kreiranog, da? Iako je kreirano daleko od namjeravanog.

D: Znači to treba svijetu objasniti, bez straha da će čovjek ispasti ratni huškač, umjesto da se kao "bori za mir".

A: Što znači "boriti se za mir"? Glavu u pijesak? Ne sagledavati činjenice? Odbijati prepoznati potrebu za, što bi Vesna rekla, pro-active approach? Proaktivan je onaj tko prepoznaje realnost za ono što jest i želi je mijenjati ka boljem, da? Znači želi je mijenjati sredstvima koja naizgled mogu biti destruktivna, i u tom smislu može biti aktivist. Aktivist se obično povezuje s aktivizmom za mir. Ali, ako taj aktivizam za mir uključuje rat, onda dobrodošao.

Kako je to nama strašno reći. Jedinu utjehu koju možemo ponuditi svijetu kao objašnjenje, ne kao pokriće ili kao opravdanje ovakvih izjava, ne trebamo opravdanje, jer Anandin plan stoji sam za sebe. Anandin plan se ne odriče odgovornosti. Anandin plan se ne poziva na Tao. Anandin plan za svoje djelovanje preuzima punu odgovornost. I ako kažemo da je zlo dobrodošlo - u svrhu dobra, onda kažemo da je zlo dobro. I ne govorimo ni o kakvim vječnim ni uzvišenim ni krajnjim principima, i što bi On, što bi Tao (smijeh), htio, nego govorimo što je svijetu potrebno, u odnosu na nas, u odnosu na peti plan. Da malo "snizimo durbin" (smijeh). Da malo govorimo o relaciji svijeta u odnosu na ono što bi svijet trebao biti. Ne u odnosu na Apsolut, na Velikog Stvoritelja, na Krajnje Bezimeno, na Great Ultimate, na Prapočetak i Brahman, nego svijet u odnosu na ono što bi svijet trebao biti. Uvjetovani svijet u odnosu na Namjeravani svijet.

Kad govorimo o bićima, kad spominjemo Uvjetovani Ja u odnosu na Namjeravani Ja, to nitko neće krivo shvatiti kao Biće-Bog, nego je jasno da se odnosi na Biće i Namjeravani progres bića, namjeravanu evoluciju, namjeravanu nadgradnju, namjeravani rast. I, slično tome, sada ne diramo Njega, i to s Njim nema veze… (smijeh)

D: On je na službenom putu… (opći grohot)

A: Jer On nije odgovoran za postojeće stanje u svijetu, niti ga optužujemo, niti smatramo zaslužnim, nego je to isključivo naše, peti plan je za to zadužen i preuzima punu odgovornost…

D: Ima "odriješene ruke"?

A: A On, ukazujući nam povjerenje, se slaže sa svim što činimo, usput govoreći, prema tome imamo Njegov "carte-blanche". Peti plan u odnosu na Njega ima svoje posrednike, do Njega; jasno da nije s Njim u kontaktu jer nitko i ništa nije s Njim u kontaktu, nego uvijek svaki plan ima svoje posrednike kojima vjeruje, po čijim instrukcijama radi, čije instrukcije slijedi, i bez obzira kako se to izvitoperilo, ili naizgled flopnulo, ili naizgled u neuspjehu završilo, znamo da je pokušaj neophodan.

I tako je naš pokušaj završio u jednom velikom, debelom flopu.

A što je bio taj pokušaj?

Govorimo općenito, o pokušaju provođenom posljednjih dvadesetak godina. O pokušaju "nove duhovnosti", o pokušaju "spiritualiziranja svijeta", o pokušaju "dizanja svijesti", o pokušaju popraćenom svim tim floskulama, koji je završio tako neslavno. I sad kažemo, forget it! To razdoblje entuzijazma, to razdoblje mirotvorstva, to razdoblje stremljenja ka spiritualnosti je završilo tako neslavno - zbog krivih metoda.

Krive metode su metode ugađanja, metode podilaženja, metode svođenja na najniže zajedničke nazivnike, na najprizemnije, najsramnije ljudske apetite. Ugađajući tim najnižim ljudskim apetitima, misleći da ćemo, zadovoljavajući te apetite, ljude inspirirati ili ponukati, kad se u tome zadovolje da će možda htjeti izrasti i u tom naći bazu - to se pokazalo pogrešnim.

Znači kad se pokušalo na način 'ajmo ljude koriti, 'ajmo ljude bičem goniti - nije uspjelo. Kad se pokušalo u stilu 'ajmo ljude privoljeti, 'ajmo ljudima ljubavlju i razumijevanjem pokušati ukazati na potrebu angažiranja - to se isto pokazalo tako bezuspješno. Pa su se rast i evolucija pretvorili u stagnaciju i atrofiranje. I to treba prepoznati i priznati i reći, sad je dosta! Dosta tog bezuspješnog, bespredmetnog, nesvrhovitog pokušaja. Plemenitog, započetog u najboljoj namjeri, s najboljim motivima, s najplemenitijom svrhom i - propalog. Pro-pa-log.

D: I što sad? Postoji li treći način ili se treba vratiti prvom?

A: Ah. Što je aspirant? Je li aspirant zaljubljenik u Nastojanje? Nerealan i slijep za sve što ga okružuje? Da li je?

D: Ne bi smio biti.

A: Znači aspirant je spreman prepoznati svijet oko sebe za ono što jest i mijenjati se u skladu s tim. I onda ljudi, potencijalni neki spiritualci, kažu: Da, da, ja sam za promjenu, ja bih se mijenjao, evo odmah, ovog časa… i spremni su za promjenu - samo dotle dok ne moraju ništa mijenjati (smijeh). Kažu: Sve bih dao za promjenu, mijenjati sebe, mijenjati svijet, ja sam tu! I onda Damir takvom kaže na primjer: OK, get a job! Ahhhh… to ne dolazi u obzir. Ili mu kaže: napiši esej - eh, da ne bi… Ili mu kaže: položi vozački - uf, nemoguće… Znači promjena je dobrodošla - dok ne treba ništa mijenjati.
I taj paradoks treba ljudima pojasniti, treba im reći: vidim te! Vidim te! Prestani se zavaravati, prestani se pretvarati. Može biti u dobroj namjeri, može biti u nekoj bezazlenosti, ponekad možemo reći da nisu baš svjesni što rade, ali da baš stalno i toliko nisu svjesni, to je teško vjerovati. Znači nešto ih koči, nešto sprječava, neka nepremostiva barijera, neprobojna, i što je ta barijera, što bi Damir rekao? Što sprječava namjeravanu komunikaciju Anande s bićima? I Damira s vježbačima? Što je najveća smetnja, što je najveća prepreka?

D: Možda timing?

A: A što to znači, koji to trenutak čekamo, koji trenutak vrebamo, kad se do bića može doprijeti, kad je biće prijemljivo? Kad je duša prijemljiva? Kad duša sluša? Kad duša sluša? Što je barijera između Bića i Duše? Između personalnosti i duše? Što je barijera?

D: Um?

A: A što je um? Što um stvara, što um kreira?

D: Misli.

A: A što misli stvaraju?

D: Barijeru.

A: A što je barijera? Kad se konkretizira, kad se okameni, kad se misli okamene u prepreku koja sprječava prodor viših planova do bića, kako to nazivamo? Zašto se biće oglušuje? Koji aspekt bića ga sprječava da uspostavlja kontakt s višim aspektima, s gornjom piramidom? Što je prepreka? Koji dio bića?

D: Mentalno, srce, četvrta čakra?

A: A za što je mentalni aspekt zaslužan ili zadužen ili što taj niži mentalni aspekt kreira u biću? Kreira personu. A što je persona? Persona je ego. Egoizam. Ego je prepreka. I ego izgleda nitko ne može probiti. Ego je OK, ne treba se odreći ega, ego je neophodna posljedica, nusprodukt bivanja bića u svijetu. Biće funkcionira u svijetu, biće se kreće, misli i svojim mislima kreira personu. Ta persona je ego. I taj ego je biću neophodan da bi funkcioniralo u svijetu. Mora stvoriti svoj ego. Ali ako taj ego postane prepreka, postane neprobojan, postane okamenjen, onda je biće izgubljeno. U svojoj svjetovnosti, u svojoj personi, postaje zarobljeno.

Kako probiti ego, kako ga maknuti, kako ga privremeno otkloniti, kako skinuti odijelo? Kako privremeno tu personu, kao masku, odmaknuti, da bismo bili, iako ranjivi, izloženi utjecajima s viših planova? Kako postići to povjerenje o kojem Damir govori, kako privoljeti, ohrabriti, osnažiti bića da uspiju svoje te oklope malo odmaknuti, ne ih se odreći, ne ih uništiti, nego ih samo privremeno odmaknuti, da postanu prijemljivi, pa ih onda ponovno navuku da bi funkcionirali u svijetu.

D: Je li meditacija jedan od načina koji privremeno uklanjaju i ego?

A: Privremeno. Ali meditacija bez pričanja o iskustvima. Jer biće jedino kad se osjeća ne prisiljavano da artikulira svoja iskustva, jedino tada se može opustiti dovoljno da ego negira, privremeno.

D: Treba li onda opet plasirati neke vještine, metode koje ljudi vole? Da rade nešto što vole, da bi se omekšali? Ili neku kombinaciju? Da se opuste preko nečeg što vole?

A: Postoje, što se Damira tiče, odnosno što se participanata tiče, postoje dvije vrste angažmana. Postoje angažmani oko onog što Damir kaže što se ljudima sviđa i što im je drago i što vole. I postoje angažmani za misaone ljude. Znači što ljudi vole i što im je drago, to je za emocionalne, za ne-misaone ljude. To je za duhovno nepismene, za mentalno nepismene ljude. I sad, ne čemu radimo? Radimo na mentalnom opismenjivanju. I kada se ljutimo, ili bolje reći kad sve to smatramo apsurdnim ili vidimo koliko je smiješno… ono što nas ljuti i što nam je smiješno je duhovna nepismenost. Kad o spiritualnosti govore ljudi koji su apsolutno nepismeni. Opismenjivanje za duhovnost se vrši na mentalnom nivou.

Tu je Damir pogodio, odlično je pogodio temu koju razrađuje u knjizi, upravo je taj nivo onaj zanemareni aspekt na kojem treba raditi. Ali ako to kaže svojim ljudima, koji žele i traže samo nešto što vole i što im je ugodno, onda će ih antagonizirati. Jer mentalni nivo, ili potreba opismenjivanja na mentalnom planu kao preduvjet za spiritualni plan - ili osnaživanje ili izgrađivanje mentalnog plana da bi se opismenilo za spiritualni plan je razumljivo jedino potencijalnim aspirantima. Pa to ne treba prečesto govoriti ljudima željnim samo nečeg laganog, ugodnog, neke aktivnosti koja im prija.

Ali potencijalnom aspirantu, koji pita, kažemo da mentalna netreniranost predstavlja spiritualnu nepismenost. Nepismene ljude ne možemo uvoditi u duhovne sfere. U današnjem svijetu, u datim prilikama, ne možemo. Postoje metode koje jednostavno nisu prikladne za moderno vrijeme, za civilizirani svijet - što znači tehnološki napredan svijet, za ljude koji žive u 21. stoljeću. Ako biće želi otići na Tibet i živjeti u 18. stoljeću ili 15. ili 10. stoljeću, OK, neka ode i tamo se bavi drugim metodama. Biće koje živi u 21. stoljeću i želi funkcionirati u tehnološki razvijenom društvu, ne bi smjelo težiti metodama od prije tko zna koliko stoljeća. I to je apsurdno, govoriti kao "on je čuvar ovog ili onog tai chi, kung fu ili karate stila i on je nama iz svog sela donio nešto što se tamo radilo prije 300 godina…" Big deal! To je potpuno neadekvatno, neprimjenjivo na naše vrijeme.

D: Onda takav način rada samo učvršćuje ego, umjesto da ga omekšava.

A: Možda takav način rada ne služi ničemu. Služi rekreaciji, služi vježbuckanju, općoj kondiciji i vitalnosti, nema mnogo razlike između takvog načina rada i plivanja ili trčanja ili tenisa ili ping-ponga. Ako netko za bolje opće fizičko stanje izabere ping-pong, to nema manju vrijednost od tai chija. Jer je u tai chiju kako se danas vježba, u tom populariziranom, "sportskom" tai chiju, pristup isti i svrha je ista i sve je isto - osim što se žargon malo razlikuje.
I kako taj žargon razbiti, kako dokazati i objasniti ljudima da je žargon zloupotrijebljen i da je sve lijepo čime smo htjeli i namjeravali objasniti mogućnost duhovnosti za ljude, da je propalo jer su nam iscrpili, izlizali, zloupotrijebili namjeravani žargon.

Zato Ananda nerado govori o "spiritualnosti", radije govori o planovima, govori o petom planu, govori o interakciji Majstora-viših-razina s bićima, ne govori o spiritualnosti, jer je postala tako deplasirana…

Može se reći da je ovo doba Šive. Ovo je doba Šive. Siva-time.

A tko je Šiva?

D: Destroyer. Uništavatelj.

A: Uništavatelj. I, kaže Patanjali, lijepo kaže, u svom nekakvom entuzijastičkom zanosu, kaže: kad god neka zla misao naiđe, zlomisleno nešto, tu misao treba zamijeniti s dobrom. I tako kako kaže, to je bilo dobro za to vrijeme. Svaku negativnu misao treba zamijeniti pozitivnom. Svaku gadost, pohotu, mržnju, svaku takvu misao - što i kršćanstvo kaže, ne poželi, ne bludi, ne ubij, ne mrzi, ne kradi, ne laži - svaku misao koja se javi u tom stilu i pravcu zamijeni nekom lijepom mišlju. Kad ti se javi misao 'ukradi', ti je zamijeni s mišlju 'daj'. Kad ti se javi misao 'mrzi', ti je zamijeni mišlju 'voli'.

Što znači zamijeniti misao? Zamijeniti misao znači uništiti postojeću misao, da bi se mogla posaditi ili izrasti ili nastati nova misao. Znači Patanjalijeva nježna uputa zamijeni misao, zapravo znači uništi misao, znači pozovi Šivu. Pozovi Šivu, da omogućiš Brahmu.

Jer što je trojstvo? Ili Trimurti u hinduizmu? Brahma, Šiva, Višnu. Što je Brahma? Stvoritelj. Što je Višnu? Održavatelj. Što je Šiva? Uništavatelj. Ako to prevedemo u kršćansko Trojstvo, što je što? Što je Brahma? Bog. Što je Višnu? Duh sveti. Što je Šiva?

D: Aaaah.

A: Da, aaaah. Što je Šiva? Krist!

D: Pa zar nije i rekao da donosi mač? Time je i rekao da je Šiva.

A: Znači nije Krist ljubav i dobrota. Nego je Krist zapravo Šiva. Znači često su priče o Isusu krivo interpretirane. Jer Krist je Šiva. Uništavatelj.

Jasno da je tu konfuzija, ljudi su zbunjeni, jer Christos je simbol svjetla i onog što mi zovemo srebro. Jasno da jest, jer je preduvjet za obnovu, za novi početak, za pravi početak. Krist je neophodnost za pravi početak.

D: Kao da na neki način moramo umrijeti za stare načine...

A: Znači treba uništiti. I ako Patanjali nježno kaže zamijeni lošu misao dobrom mišlju, to znači uništi lošu misao, da bi mogao dobru misao umjesto nje njegovati. Ako netko kaže zamijeni staru kuću novom, što to znači? Znači sruši je, uništi je da bi mogao sagraditi novo. Zamijeni je lijep izraz za Šivu, za Krista, za uništenje lošega.

D: To se može primijeniti i lokalno i globalno. I osobno.

A: Da. I nije promjena nakalemljivanje na loše, nije promjena u dodavanju, nego je promjena u uništavanju. Nije nadodavanje na postojeće - kad netko kaže, ja sam spreman za promjenu, što da uvedem u svoju rutinu? Ne! Nego prvo treba pitati što da izbaciš iz svoje rutine. Prvo uništavamo, da bismo gradili. I Ananda nije do sada govorio u takvim terminima jer se činilo preekstremno, prekontraverzno. Ali sada, kada više zaista nema mjesta ni vremena da se okoliša i nježno pokušava ukazati na neke imperative, nema potrebe da se ustručavamo reći da svaki novi početak traži uništavanje prethodnog. I kad kažemo 'novi početak', što to znači? Malo tko razumije da to znači uništavanje postojećeg. A ne nakalemljivanje i dodavanje i uvođenje neke majušne nove aktivnosti u postojeću trulu rutinu. Ljudi misle ako u svoju trulu rutinu uvedu pola sata tai chija da će sve biti OK. Ha!

D: Znači tai chi, odnosno tih pola sata, treba pomoći da se uništi lošu rutinu življenja, a ne da se ta aktivnost samo ubaci a dalje održava postojeće stanje.

A: Da. To je za potencijalne aspirante, za misaona bića, odvažna, hrabra, odana. Za biće koje vjeruje. I ako kažemo uzmi mač i odsjeci prošlost, aspirant to može učiniti. Kad Damir nekom kaže: nađi posao ili položi vozački, to znači uništi dosadašnje šablone. I na to nitko nije spreman. I ljudi lažu govoreći: ja sam spreman, ja sam željan promjene. Jer promjena nije nakalemljivanje i dodavanje, nego je promjena uništavanje. Zato se ovo doba naziva doba Šive ili doba Krista.

Ako imamo Brahmu, Šivu i Višnu i ako imamo Boga i Sina i Duha Svetoga, imamo i Triratnu. Imamo u Budizmu isto trojstvo. Svugdje nailazimo na troje. I trojstvo je koncept najpojmljiviji ljudima. Što znači da su jednostruke filozofije neupotrebljive, jer su previše off the target. Previše su krivo interpretirane ili nepojmljive. I Taoizam, kad bismo ga preformulirali, bi mogao biti upotrebljiv. Mogao bi biti, da nije Lao Tse tako krivo interpretiran. Sve je nastalo ni iz čega, iz Prirode, i onda se razlaže na Yin i Yang i onda se duša rastvori u yin i yang i onda se reinkarnira u nekoj drugoj konfiguraciji. Što? Znači da nije toliko off the target, možda bi nečemu služio, ali u ovakvom današnjem obliku, ničemu ne služi.

Taoizam, Lao Tseova filozofija, na čemu se temelji i što zagovara?

D: Zagovara usklađivanje sa Zakonom.

A: Zagovara Prirodu, koja iz Kaosa, kroz Yin i Yang, sve stvara, koja se razlaže na yin i yang i opet se prekonfigurira u nečem drugom. Ha, može li se to gluplje reći?

D: Teško. Kad je tako preapstraktno.

A: I zato, tako kako se danas interpretira, Taoizam ništa ne znači. Ali, ako Taoizam želimo preformulirati, ako prilagodimo našem trojstvu, možemo ostaviti yin i yang, OK, ali sa S. Što je S koje ih povezuje? Treći element. Sada imamo trojstvo, i što je tu yin, što je yang, što je S? U našem trojstvu, koje odgovara i kršćanskom i hinduističkom i budističkom konceptu.

D: Znači yin i yang i S, a ne yin i yang i kružnica, predstavljaju to trojstvo?

A: Yin je Stvoritelj, yin je Brahma; yang je Višnu, Održavatelj, yang je Duh Sveti; S je Uništavatelj, S je Šiva, S je Krist. Ljudi se koncentriraju na yin i yang - umjesto da se koncentriraju na S, jer smo sada u dobu Šive.

D: Da, ako S predstavlja kretanje, i ako se yin i yang okreću, onda yin prelazi preko yanga i yang preko yina, znači uništava ga, dolazi do preporađanja.

A: Preporađanja nema bez uništenja.

D: Razmišljajući o globalnoj situaciji - ne zbunjuje li ljude to što misle da Bush ima sasvim druge motive i ide na Irak samo zbog nafte. I zato toliko protestiraju.

A: Ide uništiti strah. Jedina prijetnja svijetu, jedino što je svijet bacilo u letargiju i umor i jezivo stanje u kakvom sada jest je strah. Nikakve očite tragedije, nego strah. Strah paralizira. Strah treba uništiti.

Kako se strah uništava? Akcijom! Strah se ne uništava tako da se šćućurimo, i šutimo, misleći i nadajući se da nas prijetnja neće primijetiti. Nego strah uništavamo tako da kriknemo, da kriknemo i prestrašimo strah. I to je pro-active approach. Usprotiviti se, konfrontirati se, kriknuti jače od straha. I danas Gandijevski pristup više nema snage. Koliko god da je plemenit, uzvišen, prikladan je za drugo vrijeme, za drugu planetu, za drugi plan bivanja, poželjan je za sljedeći plan bivanja, za sljedeću oktavu; kad svijet prijeđe na sljedeću oktavu možda će to biti pravi način, pasivni otpor i prilagođavanje, niz-vodu, ne bi li takvo plutanje-niz-struju promijenilo tok. A svijet u kakvom bića momentalno žive zahtijeva brane i aktivniji pristup, radikalne mjere, a ne go-with-the-flow. Zaustavi tok, preusmjeri tok, a ne prepusti se toku.

D: To me podsjeća na jednu pjesmu, kada prestrašeni Samuraj dođe svom zapovjedniku i pita što da radim, jer ga je strah, a ovaj mu odgovara: Uzdignuti mač pakao je pred kojim drhtiš, ali pođi naprijed i zemlja blaženstva bit će tvoja. Znači - kroz akciju uništi strah.

A: A kako to Zenovci tumače? Ako netko sklon zenu na primjer ne razumije i kaže, ah, Vesnina knjiga o Bosancima, navodi istinu o zlodjelima, ali zar to nije kontraproduktivno, širi mržnju. O, Bože dragi. O, Ti, Bezimeni. O Ti, Neograničeni, Nepojmljivi, kojeg zovemo Bog. Ili Anan. U nedostatku boljeg izraza… (smijeh)

D: Ranije zvani Bog.

A: Formerly known as God. A danas znan kao Bezimeni Apsolut. I to sve postaje smiješno, koketiranje sa spiritualnošću postaje smiješno, i zato se treba vratiti na početke, na nove početke, uništiti da bismo mogli stvarati.

I ima Damir pravo kad zahtijeva od svojih učenika da počnu misliti, da bi mogli postati spiritualni. Prestanite koketirati sa spiritualnošću da bi kroz to samo dalje degenerirali i atrofirali. Svijet atrofira i nema evolucije, evolucija je iluzija, ima napretka, ljudi su bistri, ljudi su spretni, lukavi i pametni, sve bolje sposobni obavaljati posao, sve bolje i sve brže i sve vještije, i sve manje mudri.

Što je mudrost? Što je pamet, a što je mudrost? Što znači biti pametan, a što znači biti mudar? Što je inteligencija, a što je mudrost?

D: Da li je mudrost živjeti optimalno?

A: Inteligencija je živjeti optimalno u datim okolnostima, iskorištavajući sve ponuđene mogućnosti tih datih okolnosti. Prepoznavanje kako svijet funkcionira i funkcioniranje u skladu s tim, u svjetovnim parametrima. A što je mudrost?

D: Mudar znači biti od oba svijeta. I znati prepoznati kako svijet funkcionira, ali i znati primijeniti Zakone drugog svijeta, prepoznati što je čovjeku dužnost.

A: U skladu sa potrebama duše. Biti pametan, vješt i sposoban je za tijelo, za svijet, za materijalnost. Biti mudar je usklađivanje, kombiniranje date materijalnosti s potrebama duše. Ako se oglušujemo na potrebe duše, možemo biti pametni, sposobni i vješti i uspješni i bogati i cijenjeni i slavljeni, ali za dušu ništa ne činimo. Za dušu nešto čineći, znači da smo i pametni i mudri, da funkcioniramo u svijetu, ne zanemarujući potrebe duše. Da li je to moguće? Moguće je.

D: Možemo li biti mudri i ako zanemarujemo vanjsko? Kao u primjeru Ramakrišne? On je bio mudar, a nije baš funkcionirao u svijetu.

A: Pustimo Ramakrišnu. Govorimo o aspirantima u svijetu. Mudar je onaj koji prepoznaje date modele i prilagođava se datim modelima, ne oglušujući se na imperative duše. Znači aspirant povezuje življenje u svijetu s impulsima duše. Ne prepušta se impulsima duše, ignorirajući svjetovne parametre. Nego uvažava svijet u kojem živi, funkcionira naizgled u skladu s društvom, neprepoznatljivo, i osvješćuje dušu. Nama ne trebaju adepti tipa Ramakrišne, koji će osluškujući dušu ignorirati svijet. Nego nam trebaju aspiranti koji će, funkcionirajući u svijetu, osluškivati dušu i tom svijetu prenositi ili komunicirati da duša želi nešto mimo toga, povrh toga.

D: Da, kao što je Ananda jednom rekao, treba biti obrnuto nego u onoj priči o oceanu, umjesto da se kao zrno ili kao figura od soli rastopimo, trebamo ostati zrno soli i u sebe uvući ocean…

A: Da. Niti se rastočimo, rastopimo u oceanu, niti se okamenimo u egu. To su onda aspiranti u svijetu.

Može biće biti mudro a da ne bude pametno. I da ne funkcionira u svijetu, ili da se odriče svijeta ili da se povuče u pećinu, ali aspiranti trebaju biti i mudri i sposobni; pametni i vješti u svijetu u kojem žive, a senzitivni, prijemljivi za dušu. To je Anandin zadatak.
Anandin je zadatak raditi s aspirantima koji onda djeluju u svijetu kao žarišne točke, kao stalni podsjetnik da se u koncentričnim krugovima širi svijest o neophodnosti dvostrukog življenja - življenja-za-svijet i življenja-za-Njega. Kroz komunikaciju sa svijetom se ti koncentrični krugovi šire. I to je Anandin zadatak. Da širi svijest, i uzdiže svijest, ne udaljujući i ne odvlačeći bića od njihove date uvjetovanosti, od svjetovnosti. Nego ih uči da urone u svijet, da uživaju u svijetu, da vole planine i more i prirodu i sve svoje izabrane načine i kroz te izabrane načine da osluškuju dušu. I nikada Ananda nije rekao da aspirant mora postati svećenik ili da mora postati usamljenik. Nego da biće mora to što mu je dato, okolnosti u kojima se zatekne, te okolnosti treba oplemeniti. U te okolnosti, osluškujući dušu, treba utkati dvostruko nastojanje. I svoje nastojanje proširiti ne ignorirajući nego upošljavajući date okolnosti, da kombinirajući rad na dva nivoa postane svijetu korisniji.

D: Da bude i yin i yang, a sad znamo i S.

A: To je aspirantu zadatak, kombinirati dvoje, ne se usavršiti u jednom i zanemarivati drugo. Možda je to lakše nego Majstorima koji osposobljavaju ljude da rade na jednom, možda teže, tko da zna.

Biće može i nehotice, ne znajući, intuitivno kombinirati svjetovno i duhovno. I skladno funkcionirati, znajući što duša hoće. Ali Ananda se zalaže za aspirante koji to znaju i artikulirati. Koji ne kažu, onako bezazleno, ja to radim jer mislim da tako treba - što je dirljivo, to je ganutljivo, Ananda bi ta bića zagrlio, pa i zagrli ih, odnosno obavije ih i čuva ih i štiti ih i jasno, tu je, da im omogući da u punini osjete radost nastojanja. Radost nastojanja - čak i ako Nastojanje ne znaju artikulirati. Jer su nam i takvi slučajni aspiranti dragi, i takav život cijenimo, i pokazujemo da cijenimo, i nagrađujemo jer cijenimo. Ali nam to nije glavni zadatak. To je nus-aktivnost. A namjeravani zadatak je rad s aspirantima koji uče i artikulirati svoje dvostruke angažmane.

Zašto Damir ne završava svoju novu knjigu?

D: Jer sam htio dodati ono što smo pričali u zadnjih par mjeseci... Mislim da je jako važno na takav način prikazati tai chi, da ljudi istinski požele dalje... Da bolje razumiju ideju nastojanja i da počnu na takav način i vježbati tai chi, na toj razini.

A: Da bi Ideja doprla do onih što ih nazivamo željnim neznalicama, treba im ponuditi isprepleteno - ono što bića zanima ili što ih veseli, s onim što im je potrebno, bez forsiranja bilo jednog ili drugog. Bez ugađanja, nudeći im isključivo ono što im je ugodno, i bez nametanja isključivo onog što im je potrebno. Nego laganije, kombinirajući to dvoje. Jer ljudima je danas teško…

Svijet je užasan. U sljedeće… dvije godine… svijet je jeziv, obavijen crnim oblakom… Do 2005… doba introspekcije… Od 2005. do 2011. je sedam godina šanse. Šanse svijetu da se izdefinira u ono što želi biti. Ananda i dalje vidi najbolje, najpovoljnije, ostvarivanje preduvjeta za daljnje nastojanje. 2011. je presudna godina utoliko što će bićima postati jasno kamo nezaustavljivo idu…
Pred svijetom su dvije godine užasa i sedam godina šanse. I bića mogu u dvije godine užasa odustati od svega i dignut ruke i ostati u svom atrofiranom stanju i dalje degenerirati. Ili se mogu iz toga izdizati, pokušavati, radeći na sebi i uništavajući vlastite predloške i zamjenjujući ih novim počecima.

D: Zato se i koncentriram na to da kroz tai chi pojasnim Ideju…

A: Ideja je jasnija ako naglasimo da je ovo doba Šive. Znači prvo treba otkloniti stare obrasce, i stare metode, prvo se treba osloboditi, uništiti, koliko god bolno bilo, odreći se određenih navika da bi se mogle nove navike kreirati. I nema bezbolnog nastojanja. Ako je doba Šive, onda je i doba Krista, onda znači tko god vjeruje u Krista, ne može nijekati potrebu za uništenjem. Uništenje stvara clean slate ili omogućuje prostor za kreiranje. Nitko se ne može pozivati na Boga ili Brahmu, ne može se pozivati na spiritualnost ako ne uči prepoznavati krivo interpretirane metode i uništavati pogrešne pokušaje i odreći se njihovih jalovih rezultata.

D: U kompjuterskom jeziku, namjeravamo li preformatirati disk, sve ćemo informacije na tom disku izgubiti, znači namjerno uništiti.

A: Dvije godine za brisanje i sedam godina za formuliranje novog. I bićima je prepušteno na volju što će formulirati, ukoliko su spremna prvo razoriti.

D: U radu s kompjuterima zapravo postoje dva načina. Jedan je da se defragmentira disk, znači da se sve na disku pregrupira a ne uništi. I to je "nježan" način. Ali ako s tim ne riješimo problem, i ako disk i dalje "šteka", onda se disk mora preformatirati, znači sve prebrisati.

A: Kao Šiva.